------------------------
----------------------------------------
Predsavljamo selo Žitkovac
Selo Žitkovac nalazi se u Nišavskom okrugu i pripada Opštini Aleksinac.Smešteno
je u plodnoj kotlini između planina Mali Jatrebac i Ozren,naslonjeno na
levu stranu reke Južne Morave. Zajedno sa selima Moravcem i Prćilovicom
čini jednu celinu,te u bliskoj budućnosti je gotovo neminovno stapanje
ovih triju sela u jedno.
Po popisu iz 2002 godine Žitkovac je sa svojih 2 680 stanovnika na teritriji
Opštine Aleksinac bio na drugom mestu po veličini,odmah iza grada Aleksinca(17
665 stanovnika).Zajedno sa susednim selom Moravcem (1785 st.) i Prćilovicom
(2410 st.),Žitkovac ima ukupno 7305 stanovnika.
Iako na je na teritoriji Opštine Aleksinac primetno opadanje broj stanovnika,Žitkovac,Moravac
i Prćilovica beleže porast
stanovništva pre svega zbog velikog talasa srpskih doseljenika sa
juga i jugo istoka Srbije osamdesetih godina.
istorija
Žitkovac,kao i većina ovdašnjih južno moravskih sela,prvi put se pominje
1516 godine u popisu koga Turci sprovode na teritoriji porobljene Srbije.
Iako se ova godina uzima kao godina nastanka sela,malo je verovatno da
su gotovo sva sela današnje Opštine Aleksinac nastala u istom danu i sigurno
je da je godina njihovog nastanka starija od turskog popisa.
Žitkovac je u turskom popisu 1516 godine zapisan pod imenom Stojanovce
i Žitkovce .Kod lokalnog stanovništva postoji veovanje da je selo nosilo
naziv Bogatovac,što je istorijski netačan podatak, a njegov izvor je reportaža
RTS a o Žitkovcu devedesetih godina,koja je verovato imala za cilj da
napravi priču zanimljivijom.
Žitkovac je te 1516 godine imao 48 srpskih prvoslavnih kuća,7 udovica,12neoženjenih
i 6 muslimanskih kuća. U ataru sela nalazio se i jedan mlin i jedno staro
selište,tj napušteni deo sela koji je nekada bio naseljen a koji se obrađuje(turski
"mezra"). Godine 1536 selo je obrađivalo i jednu mezru
Donjeg Suhotna.
Žitkovac se oslobađa od Turaka 1834 godine kada se granica sa Turskom
pomera 17 km južno od Žitkovca, kod današnjeg sela Supovca nadomak Niša.Kako
je Niš ostao u rukama Turaka i bio jedan od značajnijih turskih gradova-utvrđenja,
Aleksinac postaje najužniji srpski grad prema turskoj carevini.U ovom
periodu Aleksinac i okolinu naseljava veliki broj Srba iz južnih krajeva
Srbije koji ostaju pod Turcima.Čitav kraj dobija na značaju zbog svog
položaja,Aleksinac dobija i carinu sa Turskom.1834 godine Aleksinac biva
drugi grad po veličini u Srbiji sa svojih 1500 stanovnika,odmah posle
Beograda.
Godine 1876 Srbija ponovo ulazi u rat sa Turskom.U ovon ratu stanovništvo
današnje Opštine Aleksinac nosi najveće breme rata.Deligrad je branio
Srbiju od Turaka,a najžešće bitke su se vodile upravo u aleksinačkim selima.
Čuvene su bitke za selo Mrsolj,današnji Moravac i bitka kod Žitkovca.Zanimljiv
je podatak da je upravo u bitci za Moravac ruski pukovnik Rajevski komandovao
srpskom i ruskom vojskom i to je bio njegov prvi boj u ovom ratu.Rajevski
je poginuokod Adrovca 20 avgusta 1876 godine. Najslavnija pobeda u ovom
ratu je bila svakako pobeda srpskih ustanika na Šumotovcu kod Aleksinca.
Novo doba
Žitkovac se razvija nakon drugog svetskog rata pre svega zahvaljujući
železničkoj stanici,koja je zapravo stanica grada Aleksinca. Stanica se
u prvo vreme nalazila u selu Moravcu a nešto kasnije je premeštena u Žitkovac.
Smešten na levoj strani Južne Morave,zahvaljujući svom položaju,Žitkovac
je postao centar svih sela sa leve strane rekena teritoriji Opštine Aleksinac.
Razlog za to je jednostavan:jedini put za Aleksinac bez obzira iz kog
sela da dolazite sa leve strane Morave,jednostavno morate proći kroz Žitkovac.
